Kada u sebi umireš, tada nosiš najljepši osmijeh. Ljudi su glupi i to ne znaju...

petak , 10.01.2014.

Kažu da su najjače ljubavi one koje nikada nisu dovršene i ispunjene. One će zauvijek označiti tvoj život.

Prvo se osjećaš izgubljeno. Ljudi ulaze u tvoj život, ali i odlaze, a da ti toga nisi ni svjestan. Kao da je vrijeme stalo tog trenutka. Nakon tog osjetiš bol. Bol koja prožima svaki dio tvog tijela i izjeda te iznutra. Ali i to prođe. Prođe kao i sve ostalo. No ti više nisi isti. Nisi više ista osoba. Osjećaš da dio tebe fali. Na mjestu gdje je nekada kucalo srce, sada je samo jedna neugledna rupa. Rupa koju više niko ne može "zakrpiti", a kamoli ispuniti... Beskrajno sam tužna, pomozi mi... Jedna suza oči mi magli, a druga se već suši na mom obrazu. Stalno pristižu nove koje se neumorno kotrljaju... Ali ne, neću ih obrisati, jer me podsjećaju na tebe.
Toliko mi vremena treba, mili. Da te zaboravim. Svaki dan se trudim da ne mislim o tebi, ali navečer zadnje o čemu razmišljam si ti! Toliko si se puta ružno ponio, samo mi otišao, a ja... Trudila sam se da zaboravim sve ružno i da mi ostanu samo lijepe i drage uspomene. Toliko riječi je izgovoreno, što pogrešnih, što dobrih - ali sve je uzalud. Kada smo na kraju svega postali obični stranci bez imena i adresa. Tu noć kada se srušilo sve, kada sam čula posljednje zbogom, kada si otišao, otišao je dio mene. Da, odnio si ga sa sobom, bez ijednog izvini. Otišao si, daleko. Daleko u nepovrat. Isprva mi je bilo svejedno, bila sam jaka i samouvjerena, a onda... A onda sam te poželjela. Poželjela sam tvoje pozive, tvoje ruke oko moga struka, tvoje usne samo pedalj od mojih. Poželjela sam te toliko da boli. Pokušala sam krenuti dalje, ne osvrćući se na prošlost, pokušala sam napisati svoju knjigu života. Knjigu u kojoj će ''naša+' pjesma biti samo daleki šum, knjigu u kojoj će naša ljubav biti samo usputna stanica, shvacaš li, pokušala sam, ali nisam uspjela, nije isto. Da jesam, valjda sada ne bih gutala knedlu i pokušavala sakriti suze od neprijateljskih pogleda, da jesam ne bih ti se nadala, ne bih se trznula na svaki sličan smijeh, ne bih... I ko zna gdje si sad!? Ako si si u nekom drugom gradu, sa nekom drugom u naručju, sa nečijim drugim usnama na tvojim, želim da znaš jedno: koliko god pripadao njoj, jedan dio tebe će uvijek biti tu, sa moje lijeve strane...

Bubi jako mi fališ...ti si moja prva prava ljubav, i nisi najbolji, ali meni si sve. Nismo ni bili dugo skupa, ali zavoljela sam te za cijeli zivot. Znao sikako sa mnom. Cak sam i tvoje lazi voljela. I kad sam bila ljuta mogao si mi izmamiti osmijeh na lice. Ma koliko god me povrijedio, voljela sam te, volim te i voljet cu te. Sve bih dala da smo ponovno zajedno, ali nije moguce jer su svi utjecali na tebe. Ni jedan nece biti kao ti. Kraj nikoga nece srce tako ubrzano kucati kao kraj tebe. Neznam zasto si mi se toliko uvukao u srce. Ujedno te mrzim i volim najvise na svijetu. I kao da je sve bilo jucer. Sjecam se kad si mi prvi put rekao da me volis ljubavi moja jedina. Najveca. Svi su mi govorili da me ne zasluzujes. Znala sam ja to, ali ljubav je jaca od svega. Gdje god krenem sve me podsjeca na tebe.... Možda nam se putevi ponovno spoje, a dotad... Dotad sam osuđena na lažni osmijeh i lažnu sreću... Eh, da ti mogu poslati suze jer suze bi ti rekle sve. I više nikada neću biti ona prava ja bez tebe. Jer samo si me ti u potpunosti ispunjavao. A sada. Sada kao da nema pola mene....

Ljubi samo sam htjela da ti budes moj a ja tvoja zauvijek, zauvijek u tvom zagrljaju okruzena tvojim poljupcima i da mi govoris da cu tu biti zauvijek i da nikad neces otici. Samo sam htjela tvoju ljubav.., a dobila sam bolne uspomene...

Bubi molim te vrati nam se, i brunhi svaki dan pita za tebe, a i kekici sigurno fali njegova cura.

by Brunhildica