Ana Karenjina - moja recenzija

srijeda , 13.11.2013.

Sinoc sam pogledala film Ana Karenjina (2012) u režiji Joe Wright, uloge Keira Knightley, Matthew Macfadyen, Kelly Macdonald, Jude Law, Aaron Johnson.

Film je jedno veliko razočaranje, na IMDB je dobio ocjenu 6.6/10, iako po meni ne zalužuje niti 6. Gluma je jako loša, krenuvši od Jude Law koji glumi Aninog muža, Alekseja Karenjina, preko Keire Knightley (Ana) koja uopce vise ne zna glumiti osim sta zna napravit tri razlicite grimase sa licem u kojima pokazuje da nista ne razumije i uloga uopce nije takva jer sam ja citajuci knjigu stekla dojam nje kao karakterne osobe koja se bori za ono zeli, Aaron Taylor-Johnson relativno nepoznat glumac koji glumi Vronskog, ulogu kojoj nije ni psihicki ni fizicki dorastao, itd itd. Jedino eto brat od Ane, Matthew Macfadyen (Stiva) je relativno dobro odigrao svoju ulogu koja zbog plitkosti filma koji se ne bavi onim cime bi se trebao baviti, dobro odglumljena.

Da bi napisala sto mi je toliko smetalo u filmu, moram krenuti od pocetka, dakle od tocke broj 1, realizma.

Realizam (meni osobno najdrazi pravac u knjizevnosti i glazbi), je pravac koji realno, objektivno i bezlično prikazuje epohu u kojoj se nalazi (30e - 90e god 19.stoljeca). Najveci predstavnici su: Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Dostojevski, Ivan Sergejevič Turgenjev, Ivan Gončarov.

Ana Karanjenina opisuje drustvenu i osobnu psihologiju toga doba. Sto se tice drustvenog zivota, u filmu je prikazana samo jedna scena koja se tice drustvenog zivota, ona scena u teatru kada se Ana prvi put pojavljuje u javnosti nakon sto je pobjegla u Italiju sa Vronskim. Scena je napravljena bijedno i povrsno. A sto se tice psihologije toga vremena, takoder nema ni jedna scena koja to prikazuje, pa cak ni Levin koji je izuzetno produhovljen lik ostaje bijedan mladic koji pati zbog neuzvracene ljubavi do gotovo samog kraja knjige/filma.

Radnja se vrti oko dvije ljubavi - jedne sretne (Levin i Kiti) i jedne nesuđene (Ana i Vronski), koje su ustvari gotovo dvije radnje svaka za sebe. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Tako je u knjizi, ali u filmu je sve izbrčkano, Kiti se pojavljuje na pocetku i na kraju filma kao zbunjeni lik koji nista nerazumije i na glupav i naivan nacin je prikazana scena u kojoj ona saznaje Levinovu ljubav.



Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romanticnu ljubav iako bi to znacilo da treba uciniti grijeh - preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duševno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem zivi grijeh. U filmu postoji pokusaj razgranicavanja koji opet kazem za siru publiku i masu mozda je zadovoljavajuci, ali ja sam puno puno dublji i kompleksniji film ocekivala, jer sam toliko filmova pogledala i toliko kvalitetnih knjiga procitala i jednostavno me ne interesiraju specijalni efekti koliko trazim ozbiljnu tematiku u filmu koja je razradena onako kako knjiga zasluzuje da bude. Nazalost danasnje generacije uopce ne citaju knjige, i oni koji pogledaju film smatrat ce da su procitali knjigu i jedino sto ce im pozornost zauzeti biti ce nekakve sladunjave romanse, dok ce zapravo pravi motiv ostat izgubljen, a to je situacija u Rusiji kako politicki tako socijalno i gospodarski (na tu temu cu se jos vratiti) koja u filmu uopce nije prikazana osim u jednoj sceni gdje Levin kosi sa svojim kosacima. Levin prokomentira sa jednim od njih ''tvoj sin sa zenom djeluje sretnije nego sto sam ja ikad bio'', a kosac mu odgovara ''neznam bas, vise nije rob, mora pronaci posao, a to je nemoguce''.

“Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način” - tom slavnom recenicom pocinje Ana Karenjina, naravno u filmu toga uopce nema.

Razlog zasto je Tolstoj napisao Anu Karenjinu je da prikaze realno situaciju u carskoj Rusiji u 19 stoljecu kroz ljubavnu pricu Ane i Vronskog i Kiti i Levina. Naravno u filmu to nije prikazano. U 19 stoljecu je u cijeloj Europi poceo imperijalizam, ali Rusija je jos bila feudalna drzava u kojoj su privilegirani drustveni slojevi bili plemici, a na imanjima i dalje rade kmetovi. Rusija je apsolutna monarhija, a na prijestolju je bio car Nikola I koji je jedininosilac vlasti, nije postojao parlament. Uskoro se razvija gospodarski sloj građana kojem smeta feudalni poredak. Plemstvo je nezadovoljno i nema dovoljno radne snage. Stoga je pokrenulo proces ukidanja feudalnog sustava. 1861. godine ruski car Nikola I donio je odluku o ukidanju feudalnog sustava. Kmetovi su postali slobodni, a feudi privatno vlasništvo. Kmetovima je pružena ponuda da otkupe selišta na kojima su živjeli, no većina nema novaca za otkup. Zato se nakon ukidanja kmetstva javio velik broj bezemljaša..... tako mogu nastaviti u nedogled pisati o ruskoj povijesti, nadam se da ste shvatili bit...

Jedino mogu reci svaka cast Jacqueline Durran na odlicnim kostimima, koja je dobila i Oscara za kostimografiju u Ani Karenjini.

by Brunhildica